Postoji li opasnost da Hrvatska nakon uvođenja eura završi u dužničkoj krizi kao što se dogodilo Grčkoj?
Vjerojatnost takvog scenarija za Hrvatsku je iznimno mala. Ako se pogledaju osnovne ekonomske veličine poput visine javnog duga, tekućeg računa platne bilance, inozemnog duga i sl., Hrvatska se ni na koji način ne može uspoređivati s Grčkom. Ako se, pak, promatraju i gospodarska kretanja, ponovno je situacija Grčke i Hrvatske neusporediva. Gospodarski rast u Hrvatskoj je uravnotežen i stabilan, a javne su financije od 2016. znatno konsolidirane. Ovdje vrijedi napomenuti da iako je kriza uzrokovana pandemijom privremeno narušila napredak u obliku eliminacije proračunskog manjka i smanjenja javnog duga ubrzanom dinamikom postignut od 2016. do 2019., snažan gospodarski oporavak koji je nastupio u 2021. pomogao je da Hrvatska ponovno poboljša fiskalne pokazatelje. Konačno, to je potvrđeno pozitivnom ocjenom o ispunjavanju kriterija za uvođenje eura koji se odnosi na stabilnost i održivost javnih financija. Nadalje, za usporedbu, države koje su bile pogođene dužničkom krizom u godinama koje su prethodile krizi prekomjerno su se zaduživale i trošile, što je dovelo do pregrijavanja njihovih gospodarstava. Nakon izbijanja svjetske financijske krize 2008. te države više nisu mogle financirati visoku razinu potrošnje, pa su bile prisiljene na naglo stezanje domaće potražnje koje je imalo dramatične učinke na gospodarski rast i zaposlenost.
Dodatni razlog zbog kojeg je scenarij u kojemu Hrvatska doživljava dužničku krizu malo vjerojatan jest taj što je europodručje danas snažnija monetarna unija nego što je to bila u prvoj polovini prošlog desetljeća. U razdoblju nakon svjetske financijske krize provedene su brojne reforme s ciljem osiguranja dugoročne stabilnosti eura kao zajedničke valute i povrata povjerenja u održivost monetarne unije. Od 2011. uvedeni su novi i ojačani postojeći mehanizmi u području ekonomskog upravljanja. Uspostavljen je Europski semestar kao godišnji ciklus koordinacije ekonomskih politika: Europska komisija ispituje postojanje makroekonomskih neravnoteža i upućuje na potrebu njihova smanjenja u slučaju kada su one prisutne i posebno ako su prekomjerne, a sve države članice primaju preporuke (engl. country specific recommendations, CSRs) kojima ih se potiče na provođenje mjera za otklanjanje identificiranih neravnoteža i strukturnih ranjivosti. Osnažena su fiskalna pravila i uspostavljen je Europski mehanizam za stabilnost kao instrument pomoći članicama europodručja koje se nađu u financijskim poteškoćama. Važan korak napravljen je uspostavom bankovne unije koja se zasniva na jedinstvenim pravilima za sve (tzv. single rulebook) i tri stupa: zajednički nadzor banaka, zajednički okvir za sanaciju banaka i zajednički sustav osiguranja depozita o kojemu se i nadalje pregovara. Vezano za financijsku stabilnost u EU-u, osnovan je Europski odbor za sistemske rizike čiji je mandat nadzirati sistemske financijske rizike na razini cijelog EU-a, a kako bi se rizici koji su prijetnja financijskoj stabilnosti u više država članica istodobno pravodobno prepoznali i adresirali. Dakle, europodručje je tijekom prošlog desetljeća nedvojbeno osnaženo, a na njegovu daljnjem jačanju radi se i danas.