O euru
08. srpnja 2022.
Cilj uvođenja zajedničke valute bio je produbiti povezanost među državama članicama i pospješiti iskorištavanje svih prednosti jedinstvenog tržišta uz slobodno kretanje ljudi, robe, usluga i kapitala. Euro uklanja transakcijske troškove, unutar europodručja dokida međuvalutne promjene, a za članice europodručja koje velikim dijelom trguju s drugim članicama europodručja smanjuje izloženost valutnom riziku i olakšava trgovinu te povećava otpornost gospodarstava na krize. U cjelini, euro pridonosi stabilnijim gospodarskim prilikama i rastu, većim investicijama i novim radnim mjestima.
Europska ekonomska i monetarna unija (EMU) s eurom kao zajedničkom valutom ostvarena je u tri faze.
U prvoj fazi uspostavljena je sloboda kretanja kapitala unutar EU-a, pojačana je suradnja između nacionalnih središnjih banaka, a povećan je i stupanj koordinacije u području fiskalne politike.
Najvažnije aktivnosti u drugoj fazi bile su osnivanje Europskoga monetarnog instituta, koji je kasnije postao Europska središnja banka (ESB), i jačanje institucionalne neovisnosti središnjih banaka. Osim toga, u ovoj fazi države članice usredotočile su se na razborito vođenje ekonomske politike kako bi poboljšale svoje makroekonomske pokazatelje i tako zadovoljile kriterije za uvođenje eura.
Uvođenje eura kao obračunske jedinice 1999. označilo je početak treće, završne faze uspostave EMU-a. Valute država članica tada su nepovratno fiksirane u odnosu na euro, ovlast za vođenje zajedničke monetarne politike dodijeljena je ESB-u, a tri godine nakon toga u optjecaj su ušle novčanice i kovanice eura.
Euro je zajednička valuta 19 država članica Europske unije i jedan od glavnih simbola europske integracije. Kao obračunska jedinica euro je uveden 1. siječnja 1999., inicijalno u 11 država. Tri godine kasnije, 1. siječnja 2002., novčanice i kovanice eura ušle su u optjecaj u 12 država članica EU-a. To su bile Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Portugal i Španjolska (u Grčkoj euro nije bio uveden 1999. kao obračunska jedinica jer Grčka nije zadovoljavala kriterije konvergencije tada, ali jest u međuvremenu). Od tada, euro je uvelo još sedam država članica – Slovenija (1. 1. 2007.), Cipar (1. 1. 2008.), Malta (1. 1. 2008.), Slovačka (1. 1. 2009.), Estonija (1. 1. 2011.), Letonija (1. 1. 2014.) i Litva (1. 1. 2015.).
Hrvatska će 1. siječnja 2023. postati dvadeseta država članica europodručja.
